ŽSV školskih knjižničara osnovnih i srednjih škola u Međimurskoj županiji

Predstavljanje projekta povodom Dana muzeja: „Košaraštvo u Prelogu“

Kristina Maltarić

OŠ Prelog

Tel: 040 646 842

Mob: 098 164 39 95

E mail: kristina.maltaric@gmail.com

UVOD

Svake se godine 18. 5. obilježava Dan muzeja, stoga smo odlučili proučiti obrt koji već gotovo spada u muzejsku građu – košaraštvo – i  želimo ga oživiti barem na jedan dan.

U vremenu naglašavanja multikulturalnosti i poticanja multinacionalnih dijaloga, mi smo odlučili istražiti naše narodno blago. Da bismo mogli surađivati s drugima i upoznavati druge kulture, jezike i narode moramo dobro poznavati sebe i svoje običaje, svoju kulturu, jezik i dr. Stoga smo odlučili istražiti jedan stari obrt u Prelogu – košaraštvo. 

Proučili smo građu o košaraštvu i pletarstvu iz knjiga i interneta, te smo posjetili našeg sugrađanina gospodina Ivana Židova koji nam je pokazao svoju bogatu zbirku korpi, te vještinu pletenja.

U projektu su surađivali učenici 6.b razreda Osnovne škole Prelog: Lucija Herc, Maja Kos, Dora Mikec, Marko Štefan i Jakov Trstenjak (ujedno članovi knjižnične grupe), a vodila ih je knjižničarka Kristina Maltarić.

Ciljevi projekta koje smo ostvarili: proučavanje literature o košaraštvu i pletarstvu, komunikacija sudionika, rad u grupi, rad na terenu, te usustavljivanje prikupljenih podataka.

Projekt smo predstavili učenicima i učiteljima naše škole na Dan muzeja, 18. svibnja.

OD ŠIBE DO KORPE

Košaraštvo je djelatnost izrade različitih predmeta od vrbove šibe. Najčešće se izrađuju korpe za nošenje namirnica, košare za trgovinu te korpice za posvečenje.

Materijal za izradu korpi je vrbovo pruće, a naš naziv je šiba. Šiba raste u rukavcima Drave. Postoji obična šiba koja je tvrđa, te kulture amerikanka i holanđanka koje su podatnije i  mekanije, a time i lakše za pletenje.

Prije početka pletenja, šibu je trebalo pripremiti.

Pažljivim rezanjem, sušenjem i cjelokupnom obradom pripremila se kvalitetna šiba za izradu košara. Šiba se nakon rezanja morala nekoliko sati kuhati u kotlovima a prije pletenja stajala je u vodi kako bi omekšala.

RAZGOVOR S GOSPODINOM IVANOM ŽIDOVOM IZ PRELOGA (26. 04. 2011.)

Posjetili smo našeg sugrađanina gospodina Ivana Židova koji nam je iz prve ruke pričao o košaraštvu.

Gospodin Ivan Židov iz Preloga prilikom posjete naših učenika, priču o svom bavljenju košaraštvom počinje 1955. godinom kada se zapošljava kao šegrt u poduzeću Uzor u Prelogu koje se bavilo košaraštvom.

Sirovina za izradu korpi je obična vrbova šiba ili kultura amerikanka, a nabavljali su je u rukavcima Drave i to čamcem. Bijela ili obična šiba se gulila i to oko Jožefova, dok se crvena u jesen kuhala i gulila. Kuhala se u kotlu 78 sati. Amerikanka i holanđanka (kulture) lako se pletu, dok je domaća šiba tvrđa.

Dok nam je pokazivao kako se plete rekao je: „To bo korpa cifrasta, ka bo malo lepša.“

U vrijeme procvata košaraštva, košare su se dobro prodavale u trgovinama, prije svega jer nije bilo plastičnih vrećica, najlona i druge ambalaže kao što je ima danas.

„Mi smo ne dospeli delati kuljko je trebalo korpi.“ s ponosom kaže gospodin Ivan.   

Gospodin se osvrnuo i na ambalažu koje danas, kako kaže, ima previše, i što je najgore bacamo je.

Osim korpi, gospodin Ivan izrađuje i mnoge druge predmete za široku primjenu ili ukrase: košarice za posvečeje, korpe za rublje, košare za trgovinu, kuržjoke, te priločku cirkvu z dreva. S ponosom kaže da je prvi izradio kukuružnjak. Njegovi kukuružnjaci našli su dom u mnogim zemljama: u SAD-u, Australiji, Nizozemskoj i drugdje, a na tome se moglo i dobro zaraditi. Maketa priločke cirkve izrađena je od blata na način kako su se nekad gradile kuće.

Broj ukupno ispletenih korpi ne može procijeniti, ali zna izrađivati oko 200 vrsta.   

Gospodin je svoju vještinu pokazao publici na snimanju emisije Lijepom našom, u Noći muzeja u Muzeju Međimurja Čakovec i općenito prilikom kulturnih manifestacija kada ga zove Grad Prelog.

Nitko od članova njegove obitelji ne zna plesti, taj obrt polako i sigurno izumire, zapravo je ljude sram to raditi, a najlon sve više preuzima ulogu, objašnjava nam gospodin Ivan svoje viđenje budućnosti ovog obrta. „To bode izumrlo, čistam se bo zatrlo, nega škole za to.“

CEKERI

Djelatnost slična košaraštvu je pletenje cekera.

Pletenje cekera od komušinja ili kukuruznog ljuščija predstavlja izvornu međimursku djelatnost koja ni u jednom drugom kraju Hrvatske nije u tolikoj mjeri zastupljena kao u Međimurju, a u mnogim je krajevima potpuno nepoznata.

Sirovina za pletenje cekera je suho i probrano kukuruzno komušinje ili po domočem - ljuščije. Pletenje cekera počinje na „modli“. „Modla“ je konstrukcija, kostur cekera oko koje se obavijalo komušinje. Nakon što je ceker „ispunjen“, potrebno ga je dobro osušiti a zatim i „požveplati“, tj. staviti na sumporenje paljenjem sumporne trake u zatvorenoj prostoriji. Osušeni i požveplani ceker skida se s „modle“ i spreman je za upotrebu ili prodaju.

Dekorativni elementi postigli su se bojanjem komušinja, a prema različitim oblicima „modle“ dobivene su i različite vrste cekera.

Dok su u drugim regijama Hrvatske stanovnici ruralnih sredina jedini oblik samostalnog gospodarskog privređivanja nalazili u preoravanju i prekapanju zemlje ili danonoćnim bavljenjem stokom, mještanke desetak međimurskih sela utvrdile su samostalnu djelatnost, zasnovale je na vlastitoj kreativnosti, inovativnosti, vlastitom maru, ni od kog poučavane, samostalno su nalazile repromaterijal i nametnule se domaćem, europskom, pa i svjetskom tržištu.

ZAKLJUČAK

Danas se, nažalost, sve manji broj obitelji bavi košaraštvom. Da taj obrt ipak ne izumire, govori podatak da nekoliko međimurskih obitelji ima i danas vlastiti obrt izrađivanja različitih predmeta od vrbove šibe. Među najpoznatijima je Košaraštvo Pogorelec iz Kotoribe.

Cekere sve više zamjenjuju plastične vrećice i različita galanterija od umjetnih materijala pa je pletenje cekera kao djelatnost svedena na osobne potrebe pletačica.

Na mnogim sajmovima u Međimurskoj županiji još se uvijek mogu kupiti korpe i cekeri, a na kulturnim manifestacijama možemo vidjeti naše vrijedne Međimurce kako pletu korpe i cekere.

Nadamo se da će vještina pletenja korpi i cekera u našem lijepom Međimurju živjeti još generacijama.